 Njuškica u Aleji tišine, siječnja 2009. | „Njuškica“ Godine 1939., Okružne su željeznice Priegnitza (Priegnitzer Kreiskleinbahnen), u istočnoj Njemačkoj, od Tvornice šinobusa i vagona Wismar d.d. ("Triebwagen- und Waggonfabrik Wismar" AG) naručile dva uskotračna šinobusa za potrebe prijevoza putnika. Posebnost je wismarskog dizajna bila u dva motora i upravljačnicama na oba kraja šinobusa. Ovo je uklonilo potrebu za okretanjem šinobusa na kraju linije, što je to vozilo populariziralo u mnogih uskotračnih željeznica, pa tako i u Zelengradu, jer je na bivšoj pruzi za Zaborje bilo nužno imati vozila s dvostrukim upravljačnicama, budući da je ta pruga bila jednokolosječna i bez okretnice na zadnjoj stanici. No specifičan izgled kućišta motora priskrbio mu je i nadimke koji su ostali do danas - Ameisenbär ("mravojed") i (češće) Schweineschäuzchen ("svinjska njuškica"). I mi u Zelengradskim željeznicama od prvoga ga dana od milja zovemo Njuškica. Zbog malog utroška goriva, wismarski se šinobus pokazao vrlo isplativim na kraćim relacijama, pa su ga stoga prozvali i "spasiteljem malih pruga", koje bi, zbog nerentabilnosti, bile ukinute da su ih morali opsluživati veći vlakovi. Polučivši uspjeh s ovim modelom, tvornica u Wismaru je u razdoblju od 1932. do 1941. proizvodila ovakve šinobuse u više varijanti, za razne pruge, od uskotračnih pruga 750mm pa sve do standardnih, - za potrebe željezničkih poduzeća širom Evrope; bilo ih je čak u Španjolskoj! Ovaj LGB-ov model (prvi u zelengradskoj floti koji je proizveden u novoj LGB-ovoj tvornici u Györu, slijedom čega s ponosom nosi etiketu "Made in Hungary"), s Bühlerovim motorom, vodootporne konstrukcije, ima vrata koja se mogu otvoriti, prekidač s četiri pozicije (šinobus može biti potpuno neaktivan dok voze ostali vlakovi, a može biti i parkiran s upaljenim svjetlima), a opremljen je i držačima za prtljagu na krovu i s obje strane oba motora. Tu su, zatim, trostruki farovi od kojih dva donja ovisno o smjeru kretanja šinobusa svijetle bijelim ili crvenim svjetlom, te unutrašnje osvjetljenje. U šinobusu (dugačkom 450 mm i teškom 1760 g) karte naplaćuje kondukterka Helga! Njuškica je na zelengradskoj pruzi u redovnom prometu od srpnja 2008. godine.
|
 | „Četiri sestrice“ DR Triebwagen + Steuerwagen VT 133 (LGB 29650) Četiri sestrice zapravo su dvije garniture istočnonjemačkog šinobusa VT 133. U Zelengradu često prometuju u kombinaciji motorna kola + prikolica + prikolica + motorna kola, obično u alternaciji sa svojim starijim bratom, Njuškicom. Na slici: sestrice u kolodvoru Brezje |
 | ÖBB šinobus ÖBB Schienenbus 5081 mit Beiwagen (PIKO 37301) Austrijska varijanta Uerdingerova šinobusa građenih 1964-67. Austrijske željeznice rabile su ih do 1994. u redovnom prometu, a čak do 2010. za službene potrebe. Potom su prodani ÖGEG-u i Erzbergbahnu, a neki su dospjeli u željeznički muzej u Strasshofu. ÖBB 5081 zasad je jedino vozilo ŽTP-a Zelengrad koje nije proizveo Märklin/LGB, već tvrtka PIKO Spielwaren GmbH iz Sonneberga. Šinobus je u redovitom prometu od ljeta 2011. |
